Pogledajte najnoviji spot švedskog modern melodeath sastava Solution .45 za pjesmu "Gravitational Lensing". Koliko me sjećanje služi, to je bila prva pjesma s kojom su promovirali debi album "For Aeons Past", a osim toga uskoro će biti objavljen još jedan spot, i to za odličnu baladu "Lethean Tears". Svi fanovi Scar Symmetry-a, navalite!

Izdavač: Independent release

Godina: 2010.

Žanr: Progressive Metalcore

Trajanje:21:07

Myspace: link

Ocjena: 8,5/10

Britanska metal scena je oduvijek imala odličnih bendova. U nešto novijem razdoblju SikTh, Johnny Truant, Fellsilent, Beecher i ostali su ostavili dubok trag, ne samo na lokalnoj sceni već se njihova muzika slušala širom Evrope, pa i dalje. Nažalost, svi navedeni bendovi više ne postoje, ali iza njih (osim sjajne muzike) je ostao podsjetnik nadolazećim snagama da je uz dosta truda i upornosti sve moguće. U red novih snaga, čije vrijeme definitivno dolazi, spada sastav iz Dublin-a (Irske), Hero In Error. Novi Ep naziva The High Points of New Lows broji ukupno pet pjesama i predstavlja nastavak na prethodno izdanje, također Ep Under The Sky.

Koliko god se trudio da poistovjetim neki bend sa muzikom Hero In Error-a, ne polazi mi za rukom. Ima tu svega; od groove riffova koji podsjećaju na SikTh i starije Architects-e, odličnih refrena, breakdown-a itd. Ono što mi je među prvim stvarima upalo u uho su zaista sjajni vokali, koji zvuče vrlo razgovjetno što baš i nije karakteristika ovog žanra. Klin vokala nema nešto mnogo, ali su sasvim dobro uklopljeni i nisu nimalo, da kažem „emački“ otpjevani (znate na šta mislim). Čak što više slušam ove pjesme, shvatam kako zvuče nekako „bez napora“ unatoč što su harshovi. Muzički, Hero In Error je i više nego zreo bend. Svaka pjesma ima sjajan tok, i sve komponente su na odličan način povezane. Tako npr. na pjesmi „High Points of new Lows“ je na odličan način tokom skoro cijele pjesme urađen prijelaz sa glavnog riffa na breakdown, i to daje neku otkačenost i SikThy dinamiku savršenu za headbenganje. „Trees That Mourn Their Leaves“, ujedno najduža pjesma na Ep-u,  je doista epska, a tome je uveliko doprinijela odlična melodija na gitari, koja je u naravno nešto drugačijoj formi prisutna i na drugim pjesmama što uveliko podiže nivo atmosfere. Ovo je jedno od rijetkih izdanja u kojem naprosto ne mogu odrediti favorita u konkurenciji svih pet pjesama. Cijeli Ep je izvanredan! Uspješno je zaobišao sve stereotipe vezane za ovaj žanr i još jednom potvrdio dvije stvari: prvo, da je i dalje moguće izdati kvalitetan, da ne kažem inovativan album/ep, i drugo, da je evropska metal scena pojam za dosadnu i uglavnom izlizanu američku. Nakon gubitka bendova pomenutih u uvodu, Britanija očajnički treba svježu krv. Ovaj bend je i više nego dostojna zamjena, samo se nadam i držim fige da to ne prođe nezapaženo.

by JohnnyT    

Izdavač:New Justice Records 

Godina: 2010. 

Žanr: Metalcore/Deathcore 

Trajanje: 27:50

Myspace: link

Ocjena: 8/10 

Resist The Thought je kvintet iz Sydney-a, Australia, oformljen 2007. Godine, kojeg čine Rhys Giles (vokali), Timmy Aaron i Rick Calleja (gitare), Mitch Fairall (bas) i novi kolač Connor Ward (bubnjevi). Prije ovogodišnjeg izdanja „Damnation“ izdali su „The Gift Of Sacrifice EP“. Album sadrži 8 pjesama, uključujući intro i kratku instrumentalu „Exitium“, što više liči na EP ili, recimo, mini-album, ali nije ni toliko bitno. Bitno je da ovi momci praše u maniru svjetskih velikana! Pjesme su dosta raznolike, iako se momci drže jedne određene strukture. Prepune odličnih i  brzih main riffova, zaista melodičnih i dosta energičnih refrena, i tu i tamo su ukrašene odličnim breakovima. Ono što je mene oduševilo je savršen sklad bubnjeva i gitara. Tokom pjesama se dosta igraju triolama, tačnije, igraju se odnosom bubnjarskih dionica sa gitarskim. Npr. dok gitare praše neki triolski riff (u najčešćem slučaju su to 3 uzastopne note, čije ukupno trajanje iznosi samo jedan udarac u taktu), bubanj svira „ravnu“ dionicu sa parnim brojem nota tokom jednog udarca u taktu. To nije ništa čudno s obzirom na to da su to As I Lay Dying i sl. radili davno nekad. Ono što je meni zanimljivo, je da ovi momci to rade, što bi se reklo „u p'o frke“ u sred riffa, ili na breakdown-u, tako da na tren dobijemo iluziju poliritmike, što diže faktor zabave tokom slušanja.  Refreni na pjesmama poput „Misery's Miscreation“ ili pak „Damnation“ će vas zaraziti, dok će vas brejkovi  na „Legacy Of A Martyr“ tjerati na razbijanje stana (pogotovo kod ove pjesme, kada prije breakdown-a kaže „...MY BODY WILL BURN BUT MY LEGACY WILL REMAIN!!“). Pjesma koja je mene najviše oduševila je zadnja stvar „Solitude“, koja vas lagano uvede akustičnim gitarama u atmosferu, pa vas ošamari sjajnim refrenom, gdje riff jede malu djecu.

„Damnation“ je još jedan sjajan australski proizvod, koji će vas zabaviti zaista energičnom i dinamičnom mješavinom metalcore i deathcore-a. Tekstovi su borbeni i jako energični, a sve to uspješno uspije naglasiti zaista unikatni vokal Rhys Giles-a. Ako ništa, poslušajte ove momke samo radi izvanrednih vokalnih sposobnosti, jer ovakvo nešto niste čuli do sada sigurno. Nisu izmislili ništa novo, ali ono što rade, rade možda bolje i od nekih od velikana.

by Moondust

Jedan od najboljih debitantskih albuma u 2010. je definitivno s/t progresivaca Periphery. Obje verzije albuma (instrumentalna i sa vokalima) od trenutka izlaska pa do sada mi još stoje na ipod-u i vrlo rado ih poslušam. U prijašnjim vijestima na blogu smo predstavili debitantski video za single "Icarus Lives!", a sada možete pogledati i "making of/behind the scenes" pomenutog videa.   



Periphery "The Making Of Icarus Lives!" Music Video Directed by McFarland & Pecci from mcfarlandandpecci.com on Vimeo.

I da se još jednom podsjetimo finalnog produkta.

The Contortionist je peteročlani sastav iz Indianapolis-a, SAD, koji postoji od 2007. godine. Inače, bend na sebe skrenuo pažnju izdanjem "Shapeshifter", EP-om iz 2008. godine. Tim izdanjem su se uvrstili u redo onih bendova koji znaju prašiti kvalitetan žestoki metal koji u sebi spaja utjecaje The Red Chorda, Animosity-a, My Bitter End-a i Between The Buried And Me-a. Dobar glas se polako širio i činilo se kako je na scenu stupio još jedan vrsni progresivni deathcore bend.

Da se ne radi o još jednoj uplanuloj-i-ugasnuloj zvijezdici na sceni potvrdio je naredni EP "Appartition" iz prošle, 2009. godine. EP je ispraćen mnogobrojnim komentarima u glasio je za jedno od najboljih u worldwide community-u koji slušaju ovaj zvuk. Na "Appartitionu" su momci još više usavršili svoj zvuk i nedugo su potom potpisani od strane Good Fight Music. 

Tekuću godinu su najviše proveli u pisanju i snimanju novog materijala. Sudeći po pjesmama koje su dostupne na njihovom MySpace-u momci su uradili posao na kakvom im mnogi mogu pozavidjeti i koji će sigurno ostaviti traga. Do sada je to (zvuči) kao najkompleksniji i najrazrađeniji materijal koji je progresivan i pun (ne-napornih) tehnikalija. Velikim bendovima ovog tipa kakvi su: The Faceless, Born Of Osiris, Veil Of Maya, After The Burial, Between The Buried And Me... bi se uskoro i mogao pridružiti i The Contorsionist. Čut ćemo.
Prvo full-length ostvarenje se zove "Exoplanet" i ekipa ga je uradila skupa sa Ken Susi-jem iz Uneartha. Izlazi 31.08.2010.

Očekujte recenziju na NBOM blogu!

The Contortionist Myspace

Izdavač: Rise Records

Godina: 2010.

Žanr: Metalcore

Trajanje: 35:12

Myspace: link

Ocjena: 7/10

Kako vrijeme leti, nakon postavljanja odličnih demo snimaka na svoj MySpace i izdavanja debi albuma “Apologies Are For The Weak” (koji smo prošle godine recenzirali), došlo je i vrijeme da poslušamo novi album mladog benda Miss May I (svi članovi imaju ispod 22 godine). Bend je naišao na pozitivne kritike, stekli su veliki broj fanova širom svijeta zahvaljujući turnejama sa najvećim imenima modernog metala - navest ću jedan od njih - The Devil Wears Prada. “Monuments” je drugi po redu studijski album koji ima zadatak da nadmaši prethodni i da se pri tom zadrže svi elementi koji ovaj bend čine orginalnim. Slušajući prvu pjesmu “Our Kings” shvatio sam da ovi momci imaju veliki talenat, brejkovi, catchy refreni i rifovi uz odličan vokal pjevača Levi Benton(a) čine Miss May I jednim od najvećih nada metalcore scene. Prva negativna stvar s kojom se susrećem nakon par pjesama su clean vokali basiste Ryan Neff(a) koji je ujedno i novi član benda, jednom riječi katastrofa, refreni su zarazni i dalje ali clean vokali postaju iritantni nakon preslušane 3-4 pjesme, piskav, bolan i dosadan muški vokal stvarno nam ne treba u ovom žanru. Ovaj album nema nikakvih novina u odnosu na debi album iz prošle godine, ja imam osjećaj da slušam neki nastavak “Apologies Are For The Weak”. Nemojte me pogrešno razumiti svi pozitivni elementi koje je prethodnik imao su tu ali očito fali dosta toga da postanu konkurencija As I Lay Dying(u) što po svemu sudeći imaju za cilj. Moj dobar prijatelj i suradnik na blogu Artredis baš govori prije par dana kako je ovo najbolja kopija As I Lay Dying(a), i s time se moram složiti. Najbolje pjesme na albumu su definitivno “Relentless Chaos” i “Monument” i šteta što nema više pjesama ovoga kalibra. Spomenuo bih još i baladu “In Recognition” iako ne mogu baš reći da je balada jer nema epske klavijature i momente, najgora na albumu i moj savjet je da široko zaobiđite pomenutu stvar. Unatoč svemu imamo solidno izdanje koje će zadovoljiti sve stare fanove, a da li će privući nove, to je pitanje!?! Ovi momci su mladi i stvaraju nevjerovatnu glazbu za svoje godine, ogroman talenat je tu ali nije isplivao na površinu da budu u samom vrhu žanra. Nadam se da će u budućnosti ipak sve doći na svoje i da će Miss May I  stići do svoga cilja. Metalcore kao žanr nije mrtav, pred nama je još jedan dokaz, iako malo razočaran albumom mogu reći da je koliko-toliko privlačan i da mu treba dati šansu.

by mahe_screams

Izdavač: Independent release

Godina: 2010.

Žanr: Prog./Tech. Metalcore

Trajanje: 27:01

Myspace: link

Ocjena: 9/10

Inače uvod u tekstove ovakvog tipa započinje uvodom koji čitatelja, u kratkim crtama, upoznaje sa bendom, dosadašnjim radom/izdanjima, eventualnim promjenama i zanimljivostima iz procesa snimanja. Moji prethodne recenzije nisu bile izuzetak od tog pravila. Međutim, o bendu čije debitantsko izdanje želim predstaviti nemam nikakvih informacija osim onih koje se mogu pročitati na njihovom Myspace profilu, a to je da ih ima petorica u sastavu i da dolaze iz New Jerseya, SAD. Ipak, ono što su oni pripremili sami – svojim zvukom na debi albumu „The Gates“ iz ove godine - govori sasvim dovoljno. 

Sa ukupno 9 numera, od kojih pet možete poslušati na njihovoj Myspace stranici, momci su demonstrirali ne samo uspješno savladavanje postojećih standarda u progresivnom/tehničkom metalcore-u već su iskoristili prostor za kreativnost koji upravo taj podpravac pruža. Inače, isti taj podpravac Metalcore-a je poprilično popularan u zadnje vrijeme, zahvaljujući ponajviše ultra-utjecajnim bendovima kakvi su August Burns Red i Misery Signals, kaoi djentu kao najnovijem omiljenom pristupu sviranja kod onih bendova koji svoj zvuk žele začiniti progresivnijim/tehničkim soundom. S druge strane postoji velika većina bendova koji ne uspijevaju izraziti kreativnost svirajući taj zvuk i većinom zvuče kao nabrijana kopija August Burns Reda. Sjetimo se samo prva 3 izdanja A Plea For Purging-a ili danas With Life In Mind-a i Texas In July. Ima tu i pozitivnih primjera kao što je novo, prvoklasno izdanje This Or The Apocalypse-a ili pak novi album spomenutog A Plea-a... Tu slobodno možemo uvrstiti i Sirens, odnosno izdanje „The Gates“.Ako inače, manje ili više, slušate metalcore bendove progresivnog/tehničkog usmjerenja znat ćete sa čim se suočavate: serije u melodije struktuiranih breakriffova, disonantne tonove, djent zvuk gitara i pretežno unison sviranje, kratke solaže, česti prelazi, česte promjene dinamike i tempa i vokali koji tekst (sa porukom) pjevaju u katarzičnom stanju. „The Gates“ album sadrži sve navedene elemente, ukombinirane na način koji vas tjera da skačete i pjevate ga slušate i da ga vrtite po dvadeseti put uživajući u detaljima i slatkim pikanterijama kojima on obiluje.

Vokal Dan Boyle je svoj posao odradio izvanredno. Deathcore growl, metalcore screamovi i harshovi i HC stil pjevanja se izmjenjuju u skladu sa muzičkom podlogom koja se također stalno mijenja i taj spoj (uklapanje) čini album jako prijatnim za slušati. Tu su također i tipični gang shout vokali. Dvije gitare i bas su kao mašina a bubanj to redovno prati kao švicarski sat, sa onim supergotivnim zvukom činela na polubrejkovima.

Album otvara kratka ali dinamitna pjesma „Treading Water“ koja otkriva utjecaj Misery Singals-a i koja se nastavlja u „Choices“. Poslije nje slijedi pjesma „Rising Tide“ i koja će malo koga ostaviti bez daha. Taman kada mislite da ne može bolje krešendo počinje i pjesma tek tad dostiže svoj vrhunac. Poslije nje dolazi brza instrumentala „Disaster“ koju slijedi još jedna genijalna pjesma „The Difference Between“ te titlesong „Gates“, ništa manje dobra od ostalih. Nakon predaha uz lagani instrumental „Sirens“ slijedi još jedna runda skakanja u 10 ritmova i deathcore zadavačina na pjesmi „My Path“. Album zatvara treća instrumentala „New Beginnings“ koja nam nagovještava kraj ovog susreta ali i vjerovatni ponovni susret na narednom albumu, jer momci sigurno imaju još toga za pokazati.

Možda se broj pjesama s obzirom na gornji opis njihovog tipa čini premali ali je sasvim dovoljan sa obzirom na energiju koja je u album pretočena i koja se kroz zvuke prenosi. Sve u svemu odlično debitantsko izdanje jednog anonimusa koji je uspješno spojio sve odlike progresivnog/tehničkog metalcore-a u svom zvuku i iskoristio prostor za kreativnost i inovacije. Sirens, svaka čast.

by Artredis

Nedavno smo govorili o novom studijskom albumu Bring Me The Horizon-a koji će izaći 4. odnosno 5. 10 preko Epitaph Records-a, a sada vam donosimo i novu pjesmu naziva "It Never Ends"."It Never Ends" download

Nedugo nakon izdavanja albuma Heliocentric u Aprilu ove godine, progresivni sastav iz Njemačke The Ocean je najavio da će u Oktobru izaći "nastavak" na pomenuto izdanje naziva Anthropocentric. Treba očekivati nešto žešći album u poređenju sa onim iz prve polovice ove godine, i kako kažu iz benda, taj siroviji zvuk će odlično pristajati uz atmosferu na samim pjesmama. Koncept koji stoji iza Anthropocentric-a je ostao isti -  a to je kritika kršćanstva. Tri pjesme će činiti bazu albuma ("The Grand Inquisitor I, II and III.") i bile su inspirirane poglavljem novele Dostoyevskog "Braća Karamazovi" u kojem se vodi zagovor između braće - Ivana (koji je ateist) i Alyoscha-e (koji je svećenik). Osim toga, na Anthropocentric-u će gostovati "samo" šest dodatnih muzičara (na Heliocentric-u ih je bilo čak jedanaest!) od čega je većina dala svoj doprinos na posljednjoj pjesmi "The Grand Inquisitor IV: Exclusion From Redemption". "Ovo je prvi album na kojem su svi članovi aktivno učestvovali u pisanju pjesama" za kraj je rekao gitarisa Robin Staps.

Tracklisting:

01. Anthropocentric
02. The Grand Inquisitor I: Karamazov baseness
03. She Was The Universe
04. For He That Wavereth...
05. The Grand Inquisitor II: Roots & Locusts
06. The Grand Inquisitor III: A Tiny Grain of Faith
07. Sewers Of The Soul
08. Wille Zum Untergang
09. Heaven TV
10. The Almightiness Contradiction
11. The Grand Inquisitor IV: Exclusion From Redemption